|
My greatest quote
Padala je kiša ja sam jela picu, i dečko me je pitao dal trebam kišobran (imala sam kapuljaču pa nisam kisnula, al dal mi treba da mogu jesti):
"Ne treba, meni ne smeta ak je moja pica mokra." (i to sasvim ozbiljno, bez perverznih misli)
|
Dan poslije Beltanea
28.04.2010., srijeda
(Ja) Kako vas neki ljudi razočaraju
Prije negdje 10 dana dečko i ja smo proslavili 2,5 godine što je prošlo od dana kada smo prohodali. Ne 2,5 godina veze jer smo pod utjecajem nekih turbulencija imali skoro pa 20 dana prekida.
No uglavnom, poanta je u tome da sam mislila da ga znam dobro 2,5 godine...da shvatim da ga uopče ne poznajem.
Neki ljudi koji poznaju mene i njega možda neće moći shvatiti kako on nije baš naj(makar su više moji nego njegovi frendovi) - pogotovo oni neki koji su nafureni jer im ne želim dati povjerljive informacije o nekim ljudima koje im apsolutno nikako ne koriste.
Uglavnom, on i ja smo imali nekih problema prošli tjedan. Danas uglavnom nebitna situacija je izgledala ovako:
-ja sam bila u komi
-bio mi je potpora tako da mi je pol h tupio samo da sam u krivu...kad sam mu rekla da to nije ok od njega, naljutio se na mene i poceo me vrijeđati
Rekla mu da prekidam jer nemogu podnositi da me vrijedja i tvrdi da je u pravu s tim...al onda je bio sav jadan i nekak smo se pomirli.
Ova današnja situacija je proizašla iz ovog događaja:
U srijedu sam ostala dulje kod njega jer se duže vremena nismo družili, a imala sam dosta posla i vremenaski sam bila limitirana. Pošto imam rane na nozi (stopalu), ne mogu pola sata stajati u prenatrpanom tramvaju i tako sam trebala čekati prazniji.
I čekam ja tramvaj s njim dobrih 20 minuta, kad eto onog na kojeg mogu ići. I krenem ja na tramvaj i čekam da mi doda torbu koju je držao u rukama...i iz ne znam koojeg razloga dodao ju je taman da nisam mogla na taj tramvaj (i ne, nije zato da dulje budemo zajedno, njemu takve stvari ne padaju na pamet).
I nakon toga on sam promrmlja "Oprosti" i ignorira dalje, ja sam bila bjesna i jadna i nisam ništa pričala, pa smo šutili idućih pol h čekanja tramvaja.
To me i razljutilo i bila sam jadna jer je znao kolko imam za raditi pa je zasrao...ALI, nije problem u tome.
Problem je u tome što se nije sjetio npr. poslati mi sms da mu je fakat žao i što me cijeli dan nije pito, ni na netu, sam imala sranja zbog tog.
On kao "divan savršen" dečko što se tiče nekih nije me ni pitao sam imala problema zbog njegova sranja.
I ja mu za to prigovorim, on se počene ljutiti na mene...opet...
I jučer u školi(za one koji neznaju, idemo isti razred):
Cijeli dan me ignorirao.
Pitam ga: "Kako možeš biti takav?"
-muk-
"Please, samo reci kako možeš biti takav?"
-muk-
"Kak možeš biti kreten prema meni nakon što si me povrijedio i zasrao mi?"
-muk-
Praktički jedina komunikacija je bila kada se nudio da mi nosi torbu i kupuje jelo. Što je možda nekima od vas super, kao brine se, al to radi jednostavno jer je tako naučen. Da je pristojno i da se treba. Isto kao što sve nudi jelom i pićem na ulazu u kuću i spreman je napraviti jelo i piće svakom tko to zaželi s osmjehom na lice. Da se pere suđe odmah nakon jela. Jednostavno je tako istreniran.
No, istina, komunicirao je samnom i van tih okvira. Izderao se na mene sred ulice "Koji kurac hoćeš da napravim?!".
A ja sam samo htjela da mi odgovori na pitanje: "Kako možeš biti takav? (tj. Kako možeš biti kreten prema meni i ignorirati me nakon što si me povrijedio a ja sam odmah kraj tebe?)"
Odmah nakon toga se pokupio na drugu stranu, tj. odšetao prema drugom putu za doma nego što je bio onaj kojim smo išli taj tren.
Prvo sam mu mislila slati sms da ću prekinuti s njim ak se ne popravi...al nisam imala snage. Na večer sam dobila sms: "Žao mi je što sam se izderao."
Na pitanje: "A što je s tim da si bio kreten prema meni cijeli dan?"
Odgovor je bio maltene :"Mislim da sam bio u pravu."
Dolazimo do danas, 28. travnja 2006, dana kada sam doživjela skoro najveće razočaranje života. Prvi sat sam mu došla i rekla da se treba srediti i da nije bio ok i da me uspijeva sve više i više povrijediti. Šutio je na to.
Ne znam, možda je sve moja greška jer sam mu prošli put prelako popustila.
Rekla sam mu da prekidam (naravno, uvijek s mogučnošću da se popravi da opet budemo skupa) da on napravi slijedeće:
Za 5 minuta se počne nabacivati drugoj curi iz razreda. Pod satom. A kasnije i pod odmorom između prvog i drugog sata.
Kasnije se nije mogo jer smo se već naviknuli na fiksni raspored sjedenja pa joj nije blizu sjedio neg je sjedio kraj mene i izgledao bjesno na mene. Povisio je glas na mene svakom mojom prisilnom (na mene prislinom) komunikacijom vezanog uz nastavu.
No uglavnom, moj "dargi i presavršeni" dečko(sad već bivši) bar što se nekih tiče išao se nakon 2,5 god veze nabacivati drugoj curi u razredu čim sam s njih prekinula.
I nije tu tolko problem da sam ljubomorna, u zadnjih par dana sam previše povrijeđena za to, ali jednostavno... a pogotovo nakon svih njegovih priča da ak ostane bez mene neće naći drugu curu nikad jer sam presavršena. I znala sam ja da je to pretjerivanje ili zaljubljeno gledanje na svijet ali ovako nešto od njega nisam očekivala. Fakat sam mislila da je bilja osoba. Pogotovo nakon 2,5 god veze. I boljelo je saznati da me za 5 minuta ide probati zamijeniti nekom drugom.
Neki ljudi vas fakat razočaraju u životu.
ili bar dečki mene... (i to ne svi ljubavno...al jako u svaku ruku)
life suck.
alot.
|
29.06.2007., petak
(OS) Proklete narodne definicije
tj. Kako društvo pakosti bolesnim ljudima kao da im bolest nije dovoljna sama po sebi
Prvo, isprika Nekome - nije da mi se desilo prvi put (kad zovem frendice, Ivu i Iskru poimenice, u 5% slučajeva mi kroz usta izađe krivo ime  ). Stalno sam u nekim svojim mislima zapletena, pa mi de desi takva greška.
Inaće, nemam vremena za pisanje postova, opet furam svojih 5.0 pa sam zapela u učenju... al me nešto s frendovog bloga i komentara na tom blogu bocnulo pa sam morala napisati ovaj post.
Ovo je svojevran apel većini populacije, i u neku ruku ima veze samnom (koliko god se pokušavala maknuti od te teme).
Ovo je post o rečenici : "Ja sam u depri."
Nekoliko činjenica:
- 16% svjetske populacije doživi stanje depresije barem jednom u životu
- do 2020. depresija će postati druga vodeća bolest koja uzrokuje nesposobnost rada (nakon srčanih problema)
Hm, 16% morate priznati da je veliki bro...
npr na 6,5 milijardi=1 040 000 000 ljudi
Dakle, preko milijardu ljudi. no ono što većina zanemaruje jest da je to broj ljudi koji bare JEDNOM imaju fazu depre...dakle znaći da ima preko 5,5 milijardi ljudi koji nemaju depru nikada, a dobar dio od one milijarda ju nema cijeli život nego samo kroz jednu situaciju u životu (često povezanu uz neki tragičan slučaj).
Moje pitanje je onda: Na koji prokleti način svaka 1,5 osoba pada u depru svako malo???
Odogovor--> narodna definicija depre.
Pošto "samo" 16% ljudi ima "depru" zanimljivo je kako nas gotovo svi obasipaju s tim opisom svojeg stanja.
Naravno, to me nimalo nečudi, pošto su ljdu poznati po svojoj egocentričnoj umšiljenosti i ne razmišljanju o drugima oko sebe.
Što po narodnoj definiciji spada u depru?
(ak se tko sjeti još nek mi slobodno napiše pod komentare):
->"joj, nemrem van radi škole pa sam u depri"
->"joj, nikak da smršavim 2kg, pa sam u depri"
->"joj, cura/dečko s kojima želim biti me neće ni pogledati, pa sam u depri" (najčešći, kolko ja znam)
->"danas je tak tmurno vrijeme da sam u depri"  -> te ljude treba streljati
->hpra sitnica: "joj, propao je izlazak, joj nemam dečka, joj blah ovo joj blah ono"
I svi su ti jadni jadni ljudi u depri  Poor them, ponekad mi dodje da nadjem kako "zaraziti " nekoga depresivnim stanjem pa da vide kak je to biti u "depri".
Netko treba sve te egocentrične ljude upitati kak bi se osjećali da su u onih 16% (tj. manje) koji fakat boluju od tebpresije a od tih umišljenih budala svako malo moraju slušati da su u depri...
Recimo da imaš barem 2-3 simptoma(ovisno o tipu):
doslovno se ne možeš ustati iz kreveta, znaš da moraš al ti se tijelo jednostavno neće pokrenuti, s vremenom progresije bolesti povećava se razina važnosti koju mora imati ono zbog čega se trebaš ustati da bi se uopće mogao ustati iz kreveta
desi vam se nešto lijepo, super
-POST U DORADI (inaće neće nikad završiti postan)-
|
13.11.2006., ponedjeljak
dis blog iz DED
Eto, vrijeme je da se kaže bye bye ovom blogeku....
Njegov prvi nasljednik je već rođen....
--> bit će o meni, životu, svemiru i svemu ostalom, moje bljezgarije, pričice, blah blah, ulazak na stranicu nije preporučljiv ljudima zdravoga mozga.
Drugi dolazi uskoro!!!
|
17.10.2006., utorak
(OS&JA) Skoro pa pozdravni post
Eto, zamro ovaj blog...svima koji zalutaju ovdje u narednih kojih tjedan-dva neka prime na zanje da će se uskoro otvoriti novi blog(ovi) nasljednici ovoga, jedino još ne znam dal će biti na blog.hr jer me iznervirao svojim rušenjem (no opet ima više korisnika od ostalih zajedno :-( )
pozdravljeni mi budite, sa jednim malim osvrtom na crticu iz povijesti čovječanstva.
This is an interesting perspective on witches and "Christian Love". NO OFFENSE please to any who are filled with Christ's love and to any witches:enjoy & Blessed Be! By the way I did not write this so I take no credit.
Each year they parade her about ... the traditional Halloween witch.
Misshapen green face, stringy scraps of hair, and a toothless mouth beneath her disfigured nose. Gnarled, knobby fingers twisted into a claw, protracting from a bent and twisted torso that lurches about on wobbly legs.
Most think this abject image to be the creation of a prejudiced mind, or merely a Halloween caricature.
I disagree. I believe this to be how witches were really seen.
Consider that most witches: were women, were abducted in the night, and smuggled into dungeons or prisons under the secrecy of darkness, to be presented by the light of day as a confessed witch.
Few, if any, saw a frightened, normal looking woman being dragged into a secret room filled with instruments of torture. To be questioned until she confessed to anything that was suggested to her, and to give names or whatever would stop the questions. Crowds saw the aberration denounced to the world as a self-proclaimed witch.
As the witch was paraded through the town, en route to be burned, hanged, drowned, stoned, or disposed of in various other forms of Christian love ... all created to free and save her soul from her depraved body. The jeering crowds viewed the results of hours of torture. The face, bruised and broken by countless blows, bore a hue of sickly green. The once warm and loving smile gone.
Replaced by a grimace of broken teeth and torn gums that leers beneath a battered, disfigured nose. The disheveled hair conceals bleeding gaps of torn scalp from whence cruel hands had torn away the lovely tresses. Broken, twisted hands clutched the wagon for support. Fractured fingers locked like groping claws to steady her broken body. All semblance of humanity gone. This was truly a demon, a bride of Satan, a witch.
I revere this Halloween crone and hold her sacred above all. I honorher courage and listen to her warnings of the dark side of humanity.
Each year I shed tears of respect.
|
|
|
| < |
travanj, 2010 |
|
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
Opis bloga
Konstruktivne kritike rimokatoličke Crkve...doći će opet s vremenom.
Puno feminizma :-)
+ sve i svašta(tj. moj život)
Legenda tema postova (uvedeno 27.06.2005)
(JA)--> o meni
(OS)--> o svijetu
(H)--> humor
Mejl na kojem me možete dobiti
beltane@net.hr
--> slobodno me kontaktirajte na njega, sam napišite svoj nick sa bloga ;-)
Funny linkovi
Dear God
Nije li vas bar malo strah (given by Des3InY)
Must to be seen
Pjesmice
QUESTIONS
Why, why, why, o why
Why do people make people cry
All the bad things we do
For who
For what
All the pain we got
Od Dobriše Cesarića...mojeg idola što se poezije tiče:
MRTVAČNICA NAJBJEDNIJIH
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
Služavke, umrle u bijedi,
Il sijede ispačene pralje,
Kojima ukočene ruke
Ne mogu više prati dalje.
I koje - uzevši im ruho -
Ubožnica amo šalje.
Bludnice, koje pohotne ruke
Nikada više neće da dirnu,
Što poslije sviju budnih, bludnih noći
Uđoše u jednu posve mirnu.
Il stigne ovamo kažnjenik
Kojeg je žandar presto da vodi,
Il napuhnuti utopljenik
Kojemu ime nesta u vodi,
Il skitnjom izmučene skitnice,
Vječito gonjene do mitnice,
Što prođoše kroz ovaj život bosi,
Sa sjenom tuđih sjenika u kosi.
Svi oni amo jednom dođu,
Zbiti u ljesove prost,
I zauzmu svoje mjesto na stolu
Što vječno očekuju goste.
Žive su ih gonili i gnjeli,
Nožem su ih rasparali mrtve -
Ti, što žrtve za života bjehu,
Ostaše i poslije smrti žrtve.
Stanovahu na kraju grada,
U prljavome kvartu roblja,
Počivat će na kraju groblja,
Daleko od arkada.
I kao što je više njih
Imalo zajedničku sobu -
Tako će i sada više njih
Noćivati u istom grobu.
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
|
|
